With great pleasure I am informing you that my second book “Selfhealing II – our true identity” is now available in English language, in PDF format.

You can order it by contacting me directly: kristijankolega@gmail.com

Sa zadovoljstvom vas informiram da je i druga knjiga o samoozdravljenju “Samoozdravljenje II – naš pravi identitet” prevedena na engleski jezik.

Za sada je kao i prva knjiga dostupna u pdf formatu.

“Selfhealing II – our true identity”

Za sve vas koji imate redovnu komunikaciju samnom u vidu mentorstva i duhovnog vodstva, bitno je da znate koji je moj stav prema društvenim mrežema kao što su fb, twitter i sl.

Razumljivo je da svi želimo održavati odnose s ljudima koji ne žive u istom gradu s nama.
To nije ništa novo. U prošlosti ljudi su održavali takve odnose pisanim porukama (pismima), zatim telegramom i nakon toga telefonom.

U moderno doba to se degradiralo u instantne tekstovne poruke kao što su SMS, email i konačno komunikacija na društvenim mrežama kakvu imamo danas.

Problem je u tome što takva komunikacija omogućuje brzi prijenost tekstovnih poruka koje ne odražavaju pravilno naša uvjerenja, misli, osjećaje i namjere. Najčešći rezultati takve komunikacije su nesporazum, sukob i konačno odvajanje. Umjesto veće povezanosti dobijemo veću odvojenost, osjećaj odbačenosti i niže vrijednosti.

Uzrok tome je način na koji komuniciramo, a to je slanje brzih poruka bez dovoljno razmišljanja, objašnjenja i pravilne emotivne investicije. Prilika da predstavimo sebe u najboljem mogućem izdanje najbrži je način da nas većina doživi u najgorem mogućem svjetlu jer dolazi do snažnog kontrasta između “reklame i stvarnog proizvoda”.

Drugi problem je ovisnost o reakcijama (lajkovi, recenzije, komentari i sl) koje uzrokuju trenutno lučenje ugodnih kemikalija u tijelu o kojima postanemo emotivno i fizički ovisni. Ovome su posebno sklone mlade osobe jer nemaju dovoljno (ili uopće) kontrole nad svojim emotivnim stanjima.

Život u gradovima ekstremno je besmislen i dosadan ukoliko ne koristimo razne oblike stimulatora kao što su brza hrana (junk-food), cigarete, alkohol, droge, kava. Tu su također i razni oblici jeftine i grešne zabave kao što su kafići, noćni klubovi, kockarnice, kina i sl., koji na kratko vrijeme ublaže besmislenost i dosadu gradskog života, stvarajući ovisnosti, mentalne i zdravstvene probleme kao i kroničnu udaljenost od našeg odnosa s Bogom.

Zbog svega navedenog, moj savjet je slijedeći:

-Najbolje je ugasiti svoj privatni profil na svim društvenim mrežama i zadržati samo telefon, email, sms i eventualno neku sms alternativu kao viber ili whatsapp za one koji su izvan naše države. Svima objasniti da nas mogu kontaktirati putem telefonskog razgovora (najbolje rješenje za komunikaciju ma daljinu), zatim sms-om, email-om i posljednje sms alternativom (viber i sl.)

-Ukoliko nam profil na društvenim mrežama treba radi posla, onda ukloniti sve fotografije i osobne informacije. Ništa od toga nije potrebno da bi obavljali posao. Možemo stavljati poslovne poruke, informacije i fotografije, ali ništa osobno.

Ako imate posebnu situaciju, javite se na moj email ili sms pa možemo prodiskutirati.

Jednog dana internet neće biti tako lako dostupan. Pripremimo se za alternativne načine komunikacije. Najbolje je da NE ovisimo o internetu!

Hare Krišna i hvala!

ys Kakudmi das

Na početku duhovnog života većina ljudi traži jako puno od svojih učitelja (brahmana), nesvjesna vedske etikete i moralnih principa koji vladaju odnosom učitelja i učenika.

To je i za očekivati, jer na samom početku učenik nema znanje koje je potrebno da bude idealan učenik, i stoga privremeno mora prihvatiti neprirodnu poziciju iskorištavanja učitelja.

Iskorištavanje ili eksploatacije je djelo (aktivnost) uzimanja bez adekvatnog ili ikakvog davanja.

Pošto učitelj ima znanje i iskustvo koje učeniku treba da napreduje čak i jedan korak prema duhovnoj samospoznaji, učitelj mora neko vrijeme tolerirati eksploatativan odnos s učenicima.

Nema govora o tome da učitelj eksploatira učenika, ni pod kojim okolnostima!

Što se tiče davanja, učitelj uvijek treba biti u prednosti.

Zato nikada, ni pod kojim okolnostima učitelj ne smije primiti plaću ili naplatiti određenu cijenu za znanje koje nudi.

Međutim to ne znači da se učitelju ništa ne daje!
Ne uzvraćanje na primljeno znanje čini da se znanje ne aktivira u potpunosti u srcu (podsvijesti) učenika.

Učenik koji ne nagradi učitelja za znanje koje je primio, neće biti sposoban iskoristiti to znanje u kriznoj situaciji (u praksi). Ukoliko (svjesno ili ne) iskorištava svog učitelja, učenik će biti neuspješan u svojoj praksi . To nije djelo učitelja već zakon prirode, tj. Božji zakon i može se iskusiti u praksi. 

Prema Vedama, Svevišnji Gospodin, Šri Krišna, ne tolerira eksploataciju u bilo kojoj formi.

Učitelj mora prihvaćati milostinju (pomoć, donaciju, prilog…) od svojih učenika i simpatizera a ta se milostinja može sastojati od jedne kovanice ili voćke do zlatnih palača i nebodera.

Iako može prihvatiti neograničeno obilje, učitelj za sebe uzima samo onoliko koliko mu je potrebno da obavlja svoju službu i dužnosti taj mjesec (ili tjedan), dok sve ostalo što dobije podijeli dalje onima kojima to istinski treba. To uglavnom znači ulaganje u misiju koju učitelj nosi na svojim leđima (izgradnja duhovne zajednice, hrama ili nekog drugog objekta koji služi duhovnoj dobrobiti javnosti).

Učitelj mora imati neku misiju ili projekt koji je u duhovnog službi široj javnosti, i od koje on sam nema dodatnu materijalnu dobit osim one koju ima i šira javnost. Nesebično djelovanje mora biti vidljivo u životnoj praksi učitelja.

Učitelj nikako ne smije trošiti milostinju koju dobije na osobni luksuz i osiguravanje materijalne budućnosti sebi i svojoj obitelji!

Učitelj mora u potpunosti ovisiti o milosti drugih, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Ukoliko učitelj ne dobije dovoljno milostinje, mora živjeti u siromaštvu dok Bog ne inspirira druge da mu pomognu.

Učitelj prirodno izbjegava siromaštvo razvijanjem i demonstracijom vrhunskog karaktera, morala, etike, znanja, čistoće, stabilnosti, posvećenosti i ljubavi (davanja) prema užoj i široj zajednici ljudi koji će zauzvrati osigurati sve uvjete da se takav učitelj dalje razvija i promovira.

Učitelj uvijek mora biti u prednosti što se tiče davanja, do te mjere da je za učenika nemoguće poreći učiteljevu vrijednost.

Međutim, tu prednost i vrijednost učitelj mora zaslužiti; učitelj mora svom učeniku dati jasan dokaz da mu je promijenio (spasio) život. Učitelj taj efekt postiže sustavnim davanjem znanja i iskustva koje je stekao kroz svoj studentski život (koji traje čitav život!).

Učenik preciznim slijeđem učiteljevih instrukcija i savjeta postiže dokaz o istinitosti i učinkovitosti istih (ili dokazuje da učitelj nije za njega). Osoba koja ne slijedi precizno, nije pravi učenik i njegova pozicija ostaje eksploatativna.

Ovaj princip jednako vrijedi za sve vrste službe i aktivnosti u ljudskom društvu. Traženje nezasluženih prava, nagrada i pozicija, jasna je forma ekspoatacije i treba se obeshrabriti.

Nakon što se uvjeri u istinitost i vrijednost znanja koje prima od učitelja, učenik mora prestati s eksploatativnim odnosom prema učitelju.

Tada učenik pita učitelja: “Što ti treba učitelju, što mogu učiniti za tebe?” i taj stav zadržava do kraja materijalnog života.

O prihvaćanju i odbacivanju učitelja i učenika:

Učitelj ne mora prihvatiti učenika koji traži vodstvo. Učitelj mora pažljivo birati koga će voditi i savjetovati. Birajući neiskrenog učenika, učitelj gubi moć koju je stekao znanjem i strogostima (studiranjem, odvojenošću, odricanjem od nepotrebnog materijalnog uživanja). Loš učenik može povući takvog učitelja u niže nivoe svjesnosti. Neiskren učenik uvijek će naći razloga da uzme bez da ponudi.

Nakon što prihvati učenika, učitelj ga može i odbaciti (ne savjetovati učenika) ukoliko učenik ne zadovoljava učiteljeve standarde.

Učenik ne mora prihvatiti učitelja radi nagovora drugih, društvenog pritiska (on je najbolji učitelj!) ili same preporuke učitelja. Učitelj se sam nikada ne smije preporučivati drugima. Odabir mora biti isključivo učenikov!

Nakon što prihvati učitelja, i učitelj prihvati učenika, učenik može odbaciti učitelja ukoliko učitelj ne zadovoljava principe svog učitelja (učenik nikada ne postavlja standarde učitelju već obrnuto).

Učitelj ili učenik ne smiju se odbaciti hirovito, zbog promjene nečijeg osjećaja ili mišljenja.

Učitelj se ne smije odbaciti samo zato što učenik ne može slijediti instrukcije učitelja.

Učitelj se odbacije (učenik više ne traži savjete niti nudi pomoć) ako uporno i unatoč upozorenjima krši principe koje i sam propovijeda, ukoliko odbacuje filozofiju svog učitelja i svetih spisa (Veda) i propovijeda suprotnu (devijantnu) filozofiju, posebno filozofiju koja tvrdi da Bog ne postoji ili da Ga ne moramo služiti.
——————————————–
Ovo su samo neke od uputa za odnos učitelja i učenika. Postoje još brojni drugi principi koje ću polako objavljivati ovdje. Za sva pitanja vezana za odnos učitelja i učenika, slobodno mi se javite na

kristijankolega@gmail.com

autor članka: Kristijan Kolega (Kakudmi das)

Dragi svi!

Ponekad mi se ljudi jave da su pročitali moje knjige koje su dowloadirali besplatno sa Interneta (Scribd i sl….) pa svima poručujem slijedeće:

Te “besplatne” pdf knjige nisam ja stavio na te stranice i ne garantiram da je u njima tekst koji odgovara tekstu u mojim izvornim knjigama.

Stoga svi koji čitate te knjige, slobodno ih izbrišite, jer dok god bilo tko može promijeniti sadržaj i objaviti na internetu, ja ih ne mogu priznati kao ispravne.

Ukoliko nemate novaca  a želite pročitati moje knjige, radije se javite meni osobno.

kristijankolega@gmail.com

Hvala!

Kristijan

Naša sklonost ka slijeđenju višeg autoriteta oduvijek je bila prisutna i uvijek će ostati u nama. Izvor te sklonosti nalazimo u vedskom aksiomu koji govori kako mi nismo ovo tijelo niti um, već nematerijalna energija zvana duša koja, poput ostatka kreacije, ima svoj izvor.

Nije neovisna jer izvire, pa je stoga ovisna o svom izvoru.

Izvor duše je izvor njena postojanja, osjećaja identiteta i njezine vječnosti.

Izvor duše naziva se Nad Duša, ili popularno, ali vrlo često i nedovoljno, Bog.

I zbog činjenice da duša izvire iz Boga, jasno je kako je duša ovisna o Bogu. To je osnovna priroda duše, ona se ne može promijeniti već prihvatiti kao takvu. Kad djelujemo u skladu s tom prirodom, nalazimo se u jednom potpuno drukčijem svijetu u kojem „normalni“ zakoni prirode na koje smo navikli, više ne igraju značajnu ulogu.
Naša uloga promatrača postaje dominantna i uloga sudionika ili igrača polako postaje beznačajna.

Neki će argumentirati kako se riječ Božja slijedila u prošlosti i to je rezultiralo u genocidima, progonima, mučenjima i degradaciji stanovništva. Ljudi više nisu skloni vjerovati da riječ Božja uopće postoji, jer da postoji, slijeđenje Njegove riječi ne bi rezultiralo u degradaciji, već uzdizanju.

I Vede se slažu s ovim argumentom!

Riječ Božja ne može uzrokovati veću patnju, već upravo suprotno, oslobođenje od sve nepotrebne patnje. Kada bi ljudi vidjeli ove rezultate, sigurno bi bili naklonjeniji religiji i slijeđenju autoriteta.

Međutim, takvi rezultati gorko nedostaju i postaviti Božji autoritet nije više stvar prisile i prijetnje, već filozofskog uvjerenja i krajnjih rezultata. Božja riječ trebala bi se dokazati na djelu, u protivnom slijeđenje istog smatra se religijskim fanatizmom i konačno radikalizmom koji završava u agresiji i razvijanju otpora prema autoritetima.

ISTINSKI AUTORITET

Autoritet može biti samo ona osoba koja je među svojim štićenicima i sljedbenicima  zaradila i dokazala tu titulu. Oni koji slijede autoritet moraju to činiti dobrovoljno i iz potpunog povjerenja, u protivnom autoritet postaje diktator i konačno, tiranin.

Takav autoritet zapravo u srcima ljudi uništava vjeru u autoritete i osigurava isti stav budućim generacijama. To smo vidjeli i doživjeli, a i danas istu stvar proživljavamo, uz dozu svakodnevne iluzije o tome kako nam je danas možda ipak bolje nego jučer…

OTVORENA KRITIKA DEMOKRACIJI

Današnji autoriteti prije svega dobiju povjerenje na osnovu verbalnih obećanja, a onda ga brutalno izdaju ne ispunjavajući većinu obećanog.

Tu je greška počinjena s obje strane; Vede ne savjetuju zauzimanje liderske pozicije zahvaljujući manipulacijama i varanju. Takva pozicija vrlo će brzo biti preuzeta od strane sličnih osoba i najvjerovatnije na vrlo sličan način.

Ciklus promjene u svijetu današnje politike i upravljanja državnim aparatima izuzetno je kratak, lideri se mijenjaju svakih nekoliko godina što je idealna situacija za loše lidere, odnosno osobe koje nemaju liderskih sposobnosti niti motivacija. Nakon nekoliko godina nestručna upravljanja, osoba se povlači s pozicije i skida odgovornost za buduće posljedice takva djelovanja.

Politički i upravni sustav moderne demokracije zapravo je efikasni stroj za proizvodnju loših, neodgovornih lidera u koje će ljudi potpuno izgubiti povjerenje i na taj način odbaciti potrebu za istinski kvalificiranim autoritetima i vodstvom. Kad ljudi do kraja izgube povjerenje, nastupa vladavina diktatora i militantnih fanatika.

S druge strane, situacija u politici kakvu imamo danas odgovornost je i naroda koji bira takve lidere i na takav način.

Povjerenje koje ljudi poklanjaju svojim glasovanjem potpuno je neopravdano, naivno i pogrešno usmjereno. Zasnovano je na neznanju, neinformiranosti, društvenom pritisku, osobnoj nesigurnosti i potpuno neopravdanim očekivanjima prema onima koje slijepo biramo na vrhovne pozicije.

I konačno, što je to što mi demokratski biramo? Lidere koji će nam osigurati životni stil kakav zamišljamo: visoka potrošačka moć u svrhu udovoljenja osnovnim tjelesnim nagonima, u svrhu stjecanja zadovoljstva kroz viši status u društvu čije su vrijednosti zasnovane na nižim porivima i kratkotrajnim užicima?

Što je to što mi tražimo od državnih vođa i političara? Dovoljno novaca i odgovarajuće uvjete kako bi svaki pojedinac u državi ispunio svoje želje i živio životom kakvim ga zamišljamo?

Je li dužnost političara da se prilagode volji naroda? Ako jest, nije li danas volja naroda zapravo ista kao i volja lidera: ispunjenje individualnih, sebičnih, ograničenih i trivijalnih želja na račun kolektiva.

Ogromna većina ljudi usmjerava svoje osobne želje od kolektiva prema individui, odnosno, prema sebi, što automatski zanemaruje sve ostale ljude. „Ja želim auto, ja želim stan, ja želim siguran posao, ja želim edukaciju, ja želim status, ja želim uspjeh…za sebe i svoju obitelj!“ I kad dobijemo što želimo, postajemo neosjetljivi na patnju onih koji to još nemaju. „Bitno je da sam se ja pobrinuo za sebe.“

Nije li upravo ovo statut svakog stanovnika ove planete „ja želim za sebe“? Ukloliko se slažete s ovom izjavom, nije li logično zaključiti kako naši lideri i političari imaju pravo slijediti upravo takav stav i filozofiju? „Ja, meni i moje.“

Dok god narod ima sebične želje i planove, vođe takvog naroda imati će istu kvalitetu želja i planova. Prema Vedama, svaki narod ima onu vrst lidera koju zaslužuje prema svojim kolektivnim karakteristikama. Stoga, ako želimo bolje lidere, trebamo postati bolji narod, transformirati svoj individualni karakter u nešto što želimo vidjeti u našim budućim liderima.

Također, vrijedi napomenuti kako kvalitetni lideri jesu kvalitetni jer znaju koga mogu a koga ne mogu voditi. Nekvalitetan narod neće privući kvalitetnog lidera. Narod koji voli alkohol, pečenja, promiskuitetno ponašanje, kockanje, sport i općenito uživanje u potrošnji, svakako neće privući pažnju lidera koji žive drukčijim životnim navikama i principima.

I svakako je nepotrebno kritizirati današnje lidere jer njihovi postupci u potpunosti odgovaraju kvaliteti želja većine naroda kojim upravljaju.

Izvadak iz nove knjige “Osnovni principi slobodne volje” koja bi trebala biti tiskana do kraja veljače 2016. a možda i prije!…

Stav se može definirati kao podsvjesni, automatski način razmišljanja koji je zasnovan na dugom nizu iskustava i impresija. (vjerujem da ne mogu letjeti, vjerujem da nisam vrijedan)

Izgradnji stavova doprinose prije svega roditelji, zatim rodbina, škola, vjeroispovijest, društvo, mediji, okoliš itd.

U zreloj dobi mediji i društvo čine primarni temelj za održavanje ili promjenu starih i izgradnju novih stavova. Međutim, najčešće odrasla osoba bira utjecaj medija i društva kako bi održala i učvrstila, a ne promijenila svoje stavove.

Izgrađivanje novih stavova i promjena starih simptomatično je za širokoumni karakter.

Održavanje i učvršćivanje starih stavova simptomatično je ponašanje za uskogrudni karakter.

Ako smo uskogrudna osoba, naši osobni stavovi prema kojima vodimo svoj životni put često su ovisni o egzistencijalnim potrebama kao što su hrana, odjeća, dom, energenti, zabava i sl. Ukoliko nas netko ili nešto opskrbljuje sa egzistencijalnim potrebama, naš osobni stav biti će prirodno pristran i fleksibilan toj osobi ili pojavi. (npr. mrzim novce ali ako mi se ponudi dobro plaćeni posao razmislit ću, jer ipak, novac nam treba, ili, šef me tlači ali me i dobro plaća, stoga neću dati otkaz, i sl.)

Vede razlikuju egzistencijalne od esencijalnih stavova. Ukoliko našim životom dominiraju egzistencijalni stavovi, nije moguće biti istinski sretan i pozitivan.

Egzistencijalni stavovi temelje se na vjerovanju kako je preživljavanje i udobnost osnova bilo kakve sreće u ovom životu. Ukoliko to nije zadovoljeno, nema govora o napredovanju.

Esencijalni stavovi temelje se na vjerovanju kako je osobni integritet i duhovni identitet osnova bilo kakve sreće u ovom životu. Ukoliko to nije zadovoljeno nema govora o napredovanju, bez obzira na zadovoljeno preživljavanje i udobnost. Preživljavanje i udobnost smatraju se sekundarnim aktivnostima i ne daje im se najveći fokus.

Razlika u karakterima zasnovana je na razlici u stavovima pojedine osobe.

-Karakter zasnovan na egzistencijalnim stavovima naziva se materijalistički karakter i osnovni simptomi su strahovanje i tjeskoba, negativno razmišljanje i generalna napetost.

-Karakter zasnovan na esencijalnim stavovima naziva se duhovni karakter čiji su osnovni simptomi smirenost, opuštenost i zadovoljstvo.

Vede preporučuju duhovni karakter za kojeg se traži odustajanje od materijalističkog karaktera (transformacija svijesti). Odustajanje se provodi u praksi donošenjem kritičnih i velikih odluka o promjeni.
Najveća promjena je promjena egzistencijalnih u esencijalne stavove.

Osnovni korak u toj promjeni je odustajanje od preživljavanja i udobnosti, osim ukoliko dođe samo po sebi. To ne znači prizivanje smrti i neudobnosti, već skretanje većeg dijela pažnje s tih elemenata na elemente esencijalnih stavova.

Esencijalni stavovi su istine koje znamo o sebi, prirodi koja nas okružuje i izvoru, tj. uzroku svega. Ne razmišljati o esencijalnim stavovima znači degradacija vlastitog karaktera. Bez esencijalnih stavova nije moguće osjetiti duboku i trajnu sreću.

Biti pozitivan i u isto vrijeme imati strah za vlastitu egzistencije, nije izvedivo. Jedno pobija drugo, i ako smo većinu vremena vezani za egzistencijalne misli i osjećaje, to potvrđuje da su nam ti stavovi jače izgrađeni.

Osoba koja ima čvrste egzistencijalne stavove ima istu sudbinu kao i osoba koja to nema, drugim riječima, oboje su osuđeni na smrt. Stoga je u svakom slučaju bolje biti zasnovan na esencijalnim stavovima.

Ukoliko smo izgradili esencijalne stavove, naš život biti će vođen realnom pozitivnošću, što dovodi do privlačenja sličnih energija u naš život. Obitelj, veze, posao, slobodno vrijeme dolaze u ravnotežu i uznemirujući elementi nestaju iz našeg života.

Esencijalni stavovi stvaraju se redovnim ponavljanjem apsolutne istine:

-istina o sebi (ja sam vječan, nikada ne nestajem)

-istina o prirodi (priroda je vječna, nikada ne nestaje)

-istina o Izvoru (Izvor je vječan, nikada ne prestaje postojati)

Suočiti se s egzistencijalnom situacijom a u umu imati samo ove istine, pravi je put vježbanja duhovnog karaktera. Karakter se izgrađuje u kušnji, stoga udobnost i puko preživljavanje kamen su spoticaja pri izgradnji duhovnog karaktera. Onaj tko iskreno želi napredovati, mora odbaciti udobnosti koje nudi materijalistički karakter i izložiti se nepredvidivim stanjima koje donosi izgradnja duhovnog karaktera.

Nitko ne može sa sigurnošću vjerovati u postojanje Boga ukoliko ne stavi na rizik i kušnju sve svoje egzistencijalne stavove i ne prodrma temelje svog dosadašnjeg vjerovanja.

Ovo se najjednostavnije i najlakše prakticira u društvu istomišljenika i sljedbenika duhovnog puta. Duhovni put bira se prema visini standarda koji se od nas očekuje. Što je standard viši, to je rezultat poželjniji.

Konformizam se nikada ne nagrađuje. On se treba zamijeniti trajnim zadovoljstvom. Konformnost je loša zamjena za duhovnu sreću esencijalnih stavova.

Esencijalni stavovi izgrađuju se promjenom/pronalaženjem/prihvaćanjem životne misije vrijedne ljudskog života i posvećivanju ostatka života služenjem u toj misiji.

Misija u životu ne može biti preživljavanje i udobnost. Misija mora biti u domeni duhovnosti i tome se daje glavni prioritet.