Uloga promatrača naspram Božjoj volji, i pitanje zahvalnosti

May 1, 2014   Pitanja i odgovori

PITANJE:
1.  Ako smo mi samo promatraci, ako čak I našim lažnim egom direktno upravlja Bog (knjiga II, str 97), da li mi ustvari utječemo na bilo šta? Čemu onda “djelovanje” u svjesnosti Krishne? Ako samo promatramo I trebamo se predati Bozjoj volji, kako nas naše ponasanje I djelovanje može “osloboditi”?

Ref. Knjiga II, str. 183: Ja sam iz tog djela shvatila kako je svejedno da li sam nekome uputila osmjeh ili lijepu riječ ili suprotno… Zašto / kako reagirati kad mi ništa ne radimo sami, “samo nam se tako čini”?

Ako samo pustimo da Bog vrti ovaj svijet pred nama, čemu onda upute kako se treba ponašati kao roditelj, šta govoriti, šta izbjegavati itd? Zašto je bitno “pravilno djelovati” (jer nisu bitne namjere)?

Na jednom predavanju si rekao nešto tipa: trebamo djelovati kao da sve zavisi od nas, a u srcu znati da ništa ne zavisi od nas. Možeš li mi pojasniti?

ODGOVOR:
Kada se govori o djelatnostima živog bića, misli se na karmičke djelatnosti, aktivnosti koje zapliću dušu dublje u iluziju materijalnog postojanja. To su aktivnosti za sebično osjetilno uživanje, materijalnu udobnost i sl.

To se smatra djelovanjem. 
 
Ali ako osoba iste te aktivnosti izvršava onako kako Krsna kaže, onda se to smatra nedjelovanjem, odnosno, nedjelovanjem na materijalnom nivou, ali svakako djelovanjem na duhovnom nivou.
 
Promatrač ima svoju slobodnu volju, i zbog toga odluke donose posljedice. U protivnom bi posljedice trebao snositi Krsna. Kada duša ne bi imala slobodnu volju, naša egzistencija bila bi besmislena.
 
Duša promatra ovaj svijet i odlučuje kako će interpretirati ono što promatra. Ako interpretira: “Oh, ovo je za moje uživanje.” onda se zapliće u karmu, ali ako razmišlja:”Oh, ovo je za Božje uživanje.” onda se oslobađa zaplitanja.
 
Bog je vlasnik, stoga je kontrolor, stoga je i jedini uživatelj Svoje energije (to uključuje i materijalnu).
Mi nemamo pravo bez pitanja uživati u ovom svijetu, u protivnom smo kradljivci energije, i zbog toga tonemo dublje u materijalno postojanje.
 
Točno je da ne možemo ništa izvršiti bez Božjeg odobrenja, ali stvaranje želje je nešto što duša sama radi, bez utjecaja Boga. Znači želja pripada duši, interpretacija također, a sve ostalo, od ispunjenja želje do reakcije na istu, radi Krsna pomoću Svoje neshvatljive moći.
 
Zato djelujemo kao da sve ovisi o nama, jer kako god da djelovali, izgledati će kao da sve ovisi o nama.
Ona duša koja zna da ništa ne ovisi o njoj, već o Krsni, i dalje djeluje, ali sa drugim uvjerenjem.
 
Kao kada baciš iz aviona dvije osobe, obje imaju padobran, ali jedna je profesionalni padobranac, a druga je obična osoba. Padobranac se neće bojati, naprotiv, uživati će u padu, dok će druga osoba vrištati u agoniji jer ne zna, nije svjesna da je tu padobran i da će se otvoriti. To je otprilike razlika u razmišljanju duhovne i mat. osobe.

 

PITANJE:
2. Negdje si rekao kako se uzivanje u materijalnom ne preporucuje ili ne ohrabruje ili tako nesto… sem ako se na neki nacin ne poveze s Bogom. Da li je biti zahvalan Bogu za rijetke trenutke sreće u materijalnom svijetu dovoljno? (Za nas koji jos nismo razvili svoj duhovni identitet.)

Na primjer, nadjem se na pustoj plaži, mir, tišina, sunce grije I ja sam sretna. Ili mi se jave nećaci (sestrina djeca) I ja sam sretna što su oni sretni. Kako bi to jos mogla povezati s Bogom?

 

ODGOVOR:
 Samo reći hvala je početak, lijepo je, ali svakako nije dovoljno. Prava zahvalnos nije u riječima zahvale, već u djelovanju koje prirodno proizlazi iz osjećaja zahvalnosti. Osoba koja se samo zadrži na “Hvala”, zapravo nije istinski zahvalna.