Category Archives: Pitanja i odgovori

Položaj i degradacija žena i muškaraca

Znači, muškarac je “direktno povezan” s Bogom i odgovara njemu, a žena odgovara muškarcu i on je njen da se tako izrazim “vođa” i glava obitelji.
Da, trebao bi biti povezan. Govorimo o nekoj idealnoj situaciji. Muškarac se trudi biti povezan s Bogom preko duhovnog učitelja, znači nije neovisan, već je predan drugom muškarcu. Njemu je situacija ista kao i njegovoj ženi, predanost drugom muškarcu, učitelju, lideru. U tom slučaju žena ima izbor slijediti samo sebe ili slijediti svog muža. Ali ako slijedi sebe, onda je najbolje da bude sama. Muškarac joj ne treba.
Muškarac donosi odluke a žena je poslušna i u podređenoj poziciji. Ako je muškarac “pravi” ona će biti zadovoljna i ništa joj neće faliti.
Da, tako je i mužu. On slijedi učitelja i ako je učitelj vjerodostojan, ništa mu neće faliti. A opet, učitelj slijedi svog učitelja itd…nitko nije neovisan.
Ako je tome tako, zašto degradacija društva počinje od žene – ako se žena degradira onda se degradiraju muškarci, a s njima i cijelo društvo. Logika mi govori da ako se muškarac -vođa- degradira, onda će se degradirati i žena koja ga zapravo slijedi. Uvijek se kaže da riba smrdi od glave.
Kao što sam više puta rekao, žena je ta koja odgaja muškarca od začeća do 5-6 godine kada dečkić počne ići u školu i počinje slušati i slijediti svog oca i gurua više nego majku. Ako majka odradi svoj majčinski posao kako treba, onda su jako male šanse da će se kasnije kad odraste u muškarca njeno dijete degradirati. Zasluga za uspješnog i spiritualnog muškarca je upravo njena majka. Također, “krivnja”, tj negativna zasluga za degradirana muškarca je također majka. A žena će biti dobra majka samo ako je njena majka bila kvalitetna i dobro ju odgojila u ranom djetinjstvu. Temelj kvalitetnog karaktera leži u ranom djetinjstvu a tu glavnu ulogu igra žena, tj majka. Čak i ako je rat, logori i progonstva, kvalitetno odgojena žena zaštiti će svoje dijete od vanjskog svijeta i pružiti mu maksimalnu utjehu. Jer ako je majka zadovoljna i sretna, dijete misli da se sve u redu i da može biti opušteno i sretno. A kao takvo, dijete će odrasti u opuštenu i sretnu osobu koja neće imati potrebu za degradirajućim navikama i djelovanjem koje vodi u autodestrukciju.
Činjenica je da žene uvijek nose veliki teret odgovornosti za zdravlje društva jer su potpuno odgovorne za odgoj male djece.
Zbog toga muškarci ginu u ratovima, stradavaju u rudnicima i poljima, bore se s elementima prirode i donose sirovinu kako bi žena mogla biti pošteđena da odgaja djecu.
I kao što muškarac ne može i ne smije za loše obavljanje svoje dužnosti naći izgovora u lošoj ženi, tako ni žena ne može i ne smije 
u lošem muškarcu naći izgovora za loše obavljanje svojih dužnosti . Npr. “ne odgajam dobro svoju djecu jer je moj muž takav i takav”.
Ne. Majčinstvo ne ovisi o mužu, već isključivo o majci, a majka ovisi o majci itd. Samo ako je žena imala lošu majku, biti će loša majka, naravno ukoliko ne prihvati edukaciju po tom pitanju prije nego i sama postane majka.
Ovo vedsko objašnjenje mi malo previše vuče na religije poput kršćanstva koja također stavlja ženu u poziciju “krivca” (Eva je prva uzela jabuku).
To što ne prihvaćaš kršćansku teologiju znači da je ne razumiješ pravilno. “Eva je prva uzela jabuku” simbolom je prirode ženskog uma koji ima tendenciju ne slijediti već raditi po svom nahođenju što njoj i čitavom svijetu donosi patnju. To je tako uvijek bilo i to je tako i danas. Samo kada žena slijedi viši autoritet biva zaštićena, u protivnom, biva eksploatirana i uništena (posebno njena ženstvenost i majčinstvo). Rezultate toga možemo jasno vidjeti danas posvuda.
Konkretno navodiš primjer slobodnog ponašanja kod žena kada je riječ o seksu i tvrdiš da kad bi sve žene bile čestite, tada bi se i muškarci drugačije ponašali prema njima. Kako možemo dokazati takvu tvrdnju ako u povijesti koju poznajemo nismo svjedočili takvom društvu.
To i jest prava povijest ljudskog društva. Sve velike kulture (ne mislim na civilizacije) njegovale su čestito ponašanje žena koje je bilo direktan rezultat čestitom ponašanju kod muškaraca. Moja majka se još sjeća da u njeno doba, znači šezdesete i sedamdesete, muškarci u selima nisu mogli direktno prići djevojkama jer bi se to smatrao napad na djevojku i njezinu čednost i čistoću. Morali su prići njenom ocu, bratu, stricu i sl. Na taj način djevojke su bile zaštićene od površne požude mladića koji bi je mogli iskoristiti i upropastiti njene buduće šanse za uspješan brak s kvalitetnim muškarcem.
Itekako su postojali standardi, samo se ti i ja toga ne sjećamo, pa mislimo da toga nije bilo. Ili smo izdoktrinirani lažnom povješću, kao što je uglavnom slučaj. Silovanja su se uvijek kažnjavala smrću, u svim kulturama povijesti. Samo su moderne civilizacije propagirale slobodan seks i nezaštićenost žena kako bi oslabili narod, uništili religiju i vladali poput tiranina.
Muškarci su fizički jači spol i možda bi reagirali drugačije kada bi im žene uskratile seks, onako kako znamo da reagiraju, nasiljem i silovanjima.
Takva su ponašanja vrlo rijetka u kulturnom društvu, a česta za vrijeme modernih ratova, u modernim gradovima, posebno gdje nema zaštite policije i gdje je sve korumpirano. Ne znam točno koga citiraš i odakle ti podatak da muškarci generalno tako reagiraju kad im je seks uskraćen.

Ispričati se drugima: je li to uvijek dobro?

Pitanje:

Ako sam iz predavanja dobro razumjela ti imaš stav da nas nitko izvana ne može povrijediti (bar ne psihički) i mislim da mi je to jasno.
No istovremeno je rečeno da kada je takva situacija (ako se netko osjeća povrijeđeno) da trebamo prići osobi i zamoliti je da nam oprosti što smo je povrijedili. I to mi je mislim jasno jer tako razvijamo svoju poniznost.
Što mi nije jasno je kako to može ići zajedno – jer u drugom slučaju osobi šaljemo poruku (da priznajemo da smo je povrijedili) da je moguće da ju je povrijedio netko izvana.

Odgovor:
Šaljemo joj poruku da prihvaćamo odgovornost i priznajemo povredu koju osoba osjeća, iako znamo da je uzrokovana egom te osobe, svejedno, to neće pomoći toj osobi da se smiri, već će joj pomoći naše preuzimanje odgovornosti, koje će je posramiti ako se pravilno izvede, jer je to nešto što je ta osoba trebala uraditi, ali nije radi ega, i sad vidi kako se to radi, i to će učiniti drugi put, treći put.. .. svejedno.

Razlika između pozitivnog i negativnog?

Pitanje: ​Teško je zamisliti da samim fokusom na neku pozitivnu situaciju odjednom takve osobe mogu prekinuti to konstantno stanje uma?


Odgovor: ​Naravno, to je naivno. Pozitivna situacija u materijalnom svijetu ne postoji. Ali ako se koncentriraš na apsolutnu istinu, efekt je sasvim drukčiji. Npr. ako misliš da je monstrum ispod kreveta, onda si anksiozan i piškiš u krevet :=
Ali ako shvatiš da nema monstruma ispod kreveta, onda možeš i ustati iz kreveta i otići na wc 🙂
Sve je samo percepcija.
Malo svjetla, i iluzija nestane bez našeg dodatnog napora, truda, ulaganja i čekanja.

Postoji razlika između pozitivnog i ugodnog, negativnog i neugodnog. Ljudi uglavnom ne znaju razliku pa vjeruju kako su njihove “pozitivne” misli stvarno pozitivne, a ustvari su samo njima ugodne i tako samoprozvane pozitivnima. Ali ako se reflektiramo o kvalificiranog učitelja, shvatit ćemo da smo u krivu.

Više misli ili samo jedna misao?

Pitanje: ​Da li u svakom trenu postoji samo jedna misao i emocija u umu, ili ih može biti više odjednom?


Odgovor: U umu ima beskonačno misli, ali naš fokus procesira samo jednu po jednu. Mi primjećujemo da ih ima puno, ali samo jedna je prisutna u našoj aktivnoj pažnji. To je kao jedan plamenik, a puno lonaca punih namirnica za skuhati. Iako vidiš sve lonce i namirnice, samo ti je jedna dostupna za kuhanje i konzumaciju…

Nije li, zapravo, sve dobro za nas?

Pitanje: Bili svjesni Boga ili ne, prolazimo kroz razne situacije u životu. Da li je onda istina to da uvijek dolaze situacije u životu koje su povoljne za nas (duše), bili svjesni Boga ili ne, jer sve dolazi od Boga zar ne? Ali ako nemamo dovoljno znanja ne možemo se promjeniti odnosno duhovno napredovati? Odnosno iz karme ne možemo ništa spoznati, niti promjeniti pa tako idemo ukrug..

​Odgovor: Za dušu ne postoji realna opasnost. Jedini gubitak za dušu je provesti vječnost odvojena od Boga. Ali ni to nije istinski gubitak jer je Bog uvijek uz dušu. Možda je jedini gubitak to što mi toga privremeno nismo svjesni. A nismo Ga svjesni jer to ne želimo.

Ustvari, želimo zaboraviti Boga.I naša čitava karmička egzistencija samo je ispunjenje naše želje.A pošto nema nikog drugog tko bi nam mogao ispuniti naše želje, Bog je direktni “ispunjavatelj” naših želja, bez obzira kakve one bile.​

Da, iz karme se nema ništa novog naučiti: biti odvojen i “neovisan” o Bogu, loša je ideja za nas osobno.

Kako sebi dokazati našu negativnost?

Pitanje: Rekao si u ciklusu predavanja o lažnom egu da kritiziranjem i vrijeđanjem druge osobe naše dobre osobine prelaze na drugu osobu a da mi dobivamo negativne osobine od te osobe. Kako to dokazati?

Odgovor: Čim kritiziraš, negativna si osoba i negativno se osjećaš. Efekti su momentalni!

Čemu nesavršena osjetila?

Pitanje: Zašto su nam data osjetila u tako nesavršenom obliku?

Odgovor: Savršena su za danu nam funkciju (drže nas u iluzornom uvjerenju da Boga nema).

Batati (ljubičasti) s naše farme-nešpricano!

STIGLI SU BATATI, SA NAŠE FARME!!!

Potpuno nešpricano, ograničene količine,
u klubu ili  095/504-5284

O starim dušama

Pitanje:
Sigurno si čuo za onu frazu “stare duše”… Da li to postoji i u Vedama? Dali su Bog i “znatiželjne duše” oduvijek u materijalnom svijetu, ili neke upravo sada dolaze tu svojom voljom, pa bi to bile “mlade duše” ako me razumiješ.., Možda nije toliko bitno ali zanima me 🙂
Odgovor:
Ne. Sve duše su vječne. Nema govora o starosti.
A čak i kad govorimo o dolasku u materijalni svijet, svi smo tu od pamtivijeka osim par duša koje dođu po želji Boga da izbavlja nas koji smo po svojoj želji došli.
Iz duhovnog svijeta duša ne pada u ljudski oblik direktno jer je to previše nisko. Prvo dobivamo visoke pozicije u materijalnom univerzumu s mogućnošću da se odmah vratimo nazad u duhovni svijet. I većina duša iskoristi tu priliku.
Mi nismo. 🙁

Kako naš fokus utječe na druge ljude?

Pitanje:
Zanima me kako naš fokus utječe na druge ljude? U knjizi je opisano da možemo kreirati iskljucivo svoju stvarnost dugotrajnim fokusom i da nitko ne može utjecati na našu.
Dali je onda moguće privući neku drugu osobu u svoj život koja nema veze s nama, na taj način kao da kreiramo i stvarnost te osobe, ili?
Isto tako dali npr. zabrinuta i posesivna majka može imati negativan fokus na dijete, konstantan strah da će mu se nešto dogoditi itd,  može li to utjecati na sudbinu djeteta?
Hitlera često spominješ, njegov fokus je očito jako utjecao na druge.. Možeš li mi objasniti kako to funkcionira prema Vedama?
Odgovor:
Drugi ljudi su također dio naše realnosti. Privlačenje ne izvršavamo mi već Bog. On je taj koji povlači konce, ali u skladu s našim fokusom. I nećeš privući osobu koja nije u sličnom fokusu, odnosno, ne može te privući osoba koja je skroz različita. Bog nas jednostavno spoji jer smo kompatibilni za neku svrhu.
Posesivna i zabrinuta majka utječe na dijete svojim ponašanjem i energijom kojom zrači.
Ali sve utječe na nas. Posebno ako ne znamo da sve utječe na nas.
Mi moramo postati svjesni utjecaja i kontrolirati unos informacija tako da utjecaj postane povoljan a ne nepovoljan.
I to je naša odgovornost, a ne odgovornost drugih.
Nije Hitlerov fokus utjecao na druge, već njegove riječi i djela.
Hitlerov fokus je utjecao na njega osobno i nikog drugog.
Nastavak pitanja:
Ne znam da li sam dobro shvatio, pošto je u knjizi opisano da možemo svojim dugotrajnim fokusom kreirati materiju oko sebe..
Mogu shvatiti to da Bog daje “pečat” svakom zbivanju, i da sve ima svoju svrhu po Njegovom savršenom i dobronamjernom planu, inače bi stvarno bilo pakleno živjeti u ovom svijetu.
Ali opet mi onda to usmjeravanje želje i kreiranja realnosti zvuči jako uvjetovano, kao da onda ipak ne možemo na taj način i stvoriti svoju materijalnu realnost..
Isto kao i s pokušajem privlačenja neke osobe ili želje da se utječe na neku osobu, kao da se onda događa konflikt izmedu onog tko se fokusira,
i fokusa osobe na koju se ta druga fokusirala.. 
Odgovor:
Za ostvarenje neke materijalne želje potrebno je: uvjerenje, misao (plan), želja i konačno djelovanje.
Nakon toga idu reakcije na to djelovanje, koje je moglo biti po-božno ili bez-božno, i u skladu s tim dolaze i odgovarajuće reakcije.
Znači, potrebna je želja i meditacija (fokus), ali također karma mora dozvoliti, odnosno, mora se poklopiti.
Željeti nešto bez ostvarenja spada pod lošu karmu. Za osobu pod utjecajem lažnog ega, sve je pod utjecajem zakona karme i takva osoba zapravo ne upotrebljava osobnu, a kamoli ne slobodnu volju.
Nastavak pitanja:
Da li onda možemo svojim dugotrajnim fokusom utjecati samo na svoje unutranje emotivno stanje, bez obzira na okolnosti ili?
Vjerovatno sam sada jako zapetljao, ali nadam se da shvacas sto ti želim reci i moju dilemu oko toga.. 🙂
Za vegetarijanstvo sam pitao više opcenito, ako bi se iz prehrane izbacilo meso, ribe i jaja, da li je dovoljna samo prehrana iz gune vrline
(pretpostavljam u nekim kombinacijama, ne uvijek ista hrana), a da se tijelo ne razboli jer cesto u predavanjima navodiš da je prehrana više sporedna, i služi da se što manje pažnje usmjerava na tijelo.
Pretpostavljam da se covjek samo nalazi u prirodi, i hrani isključivo plodovima iz nje, da bi prezivio bez razboljevanja..
Odgovor:
Bez obzira kako živio, bolesti dolaze po zakonu karme ili po Božjoj Volji.
Nema garancije kako i koliko.
Nastavak pitanja:
O duhovnom vodstvu jako malo znam, uhvatio sam iz tvojih predavanja to da postoje više vrsta duhovnog vodstva,
da možeš uciti od bilo kojeg zivog bica (jedno), da postoji mentor koga možeš ili ne moraš slijediti (drugo), i da postoje gurui koje bi se trebalo
slijediti nakon što se odaberu. Tu si nisam uspio predočiti kako to izgleda, kakvi su to odnosi (obveze i sl.), npr mentor-učenik ili guru-učenik i kako to uopce funkcionira. Da li je uopce postavljanje osobnih pitanja tebi, ili osobne terapije koje radiš neka vrsta mentorstva?
Odgovor:
Da, mentorstvo je početak. Tu se vježbaš slijediti ozbiljnije svaki dan, dok ne dođeš do nivoa spremnosti i uvjerenja za čitav život. Onda ti ja više ne trebam u tom smislu. Ideš dalje duhovnom učitelju.