Ispričati se drugima: je li to uvijek dobro?

Pitanje:

Ako sam iz predavanja dobro razumjela ti imaš stav da nas nitko izvana ne može povrijediti (bar ne psihički) i mislim da mi je to jasno.
No istovremeno je rečeno da kada je takva situacija (ako se netko osjeća povrijeđeno) da trebamo prići osobi i zamoliti je da nam oprosti što smo je povrijedili. I to mi je mislim jasno jer tako razvijamo svoju poniznost.
Što mi nije jasno je kako to može ići zajedno – jer u drugom slučaju osobi šaljemo poruku (da priznajemo da smo je povrijedili) da je moguće da ju je povrijedio netko izvana.

Odgovor:
Šaljemo joj poruku da prihvaćamo odgovornost i priznajemo povredu koju osoba osjeća, iako znamo da je uzrokovana egom te osobe, svejedno, to neće pomoći toj osobi da se smiri, već će joj pomoći naše preuzimanje odgovornosti, koje će je posramiti ako se pravilno izvede, jer je to nešto što je ta osoba trebala uraditi, ali nije radi ega, i sad vidi kako se to radi, i to će učiniti drugi put, treći put.. .. svejedno.