Glazba >>                   Fotografije >>

Kristijan Kolega (Kakudmi das) rođen je 1974. u Zadru, gdje je proveo prvih 19 godina svog života, uključujući i tri ratne. U devetoj godini kreće s glazbenom naobrazbom u tadašnjoj glazbenoj školi u Zadru, koju napušta nakon četiri godine nezadovoljan programom koji se nudio za njegov odabrani instrument, harmoniku. No odlučno nastavlja s glazbenom karijerom i, zahvaljujući dotad stečenom glazbenom znanju, odlučuje se za samostalno vježbanje gitare, uz podršku svog oca koji je tada povremeno svirao za “svoje gušte” i koji mu je dao osnovne upute o korištenju i ugađanju instrumenta.

Kristijan upisuje srednju Tehničku školu u Zadru i nakon završene mature odlazi u Rijeku kako bi se upisao na fakultet psihologije, jer mu je dugi niz godina to bila najveća intelektualna ljubav. Međutim, zbog nedostatnih bodova iz srednje škole, nije uspio upisati taj smjer, pa se odlučio na jedini preostali izbor, Hotelijerski fakultet pored Opatije, kako bi izbjegao povratak u zadarsko ratno područje.

Tijekom studija, upoznao se sa studentima vedske mudrosti koji su imali centar na Zametu u Rijeci. Oduševila ga je logika i filozofija koju su proučavali i prakticirali, pa je odlučio pobliže upoznati vedsku mudrost kako bi dobio odgovore na sva pitanja koja su mu se do tada nagomilavala u glavi.
Nakon samo nekoliko mjeseci druženja sa studentima Veda, Kristijan se odlučuje na najveći i najvažniji korak u svom životu – napuštanje fakulteta i odlazak u monaški život u celibatu, posvećen intenzivnom studiranju Veda i praktičnoj primjeni vedske mudrosti.

Tu je naišao na veliki otpor svojih roditelja koji nisu imali razumijevanja za njegovu radikalnu odluku. No, Kristijana to nije spriječilo da u rujnu 1994. napusti svoj dotadašnji način života i ode u Pregradu, malo selo u Zagorju, gdje su studenti Veda imali kuću u kojoj je živjelo tridesetak članova. Tu je proveo nekoliko mjeseci u osnovnoj obuci, nakon čega se u prosincu 1995. seli u manji centar u Čakovcu.

Tamo je započeo s intenzivnim i temeljitim studiranjem i prakticiranjem vedske mudrosti, psihologije i glazbe, koncentrirajući se na razumijevanje korijenskih psiholoških uzroka ljudskog ponašanja. U sljedećih godinu dana, Kristijan svladava osnove nekoliko indijskih instrumenata i preuzima službu glazbenika/propovjednika.

Krajem 1995., centar u Pregradi prodaje se i on se zajedno s ostalim članovima seli natrag u Rijeku. Tamo nastavlja s vedskom naobrazbom i postaje aktivan u širenju vedske mudrosti putem glazbe (kirtan/harinam). Izabirući vodstvo duhovnog učitelja, 1996. na jednoj njemačkoj monaškoj farmi dobiva i novo, duhovno ime, Kakudmi das.

Tog ljeta, zajedno s nekolicinom glazbeno nadarenih monaha, kreće na turneju po čitavoj Hrvatskoj, organizirajući javne programe, kako u zatvorenom tako i na otvorenim prostorima.
Uspješno završavaju svoju posljednju turneju po Hrvatskoj i Kakudmi das se 1998. odlučuje na brak.

U ljeto 1999. zajedno sa suprugom i nekolicinom članova glazbene skupine odlazi u Ameriku, gdje nakon mjesec dana putovanja pronalazi svoj dom u Los Angelesu. Tamo pronalazi službu unutar zajednice istomišljenika kao učitelj u privatnoj vedskoj školi (gurukula). U svibnju 2000., Kristijan dobiva sina i, kao roditelj, odlučuje se na privatnu karijeru u informatičkoj industriji kako bi podržao svoju novu obitelj. Ipak, nastavlja s redovnim aktivnostima širenja vedske mudrosti preko glazbe i propovijedanja, što se nastavilo u većoj ili manjoj mjeri sve do njegova povratka u Hrvatsku 2008. godine.

U periodu između 1998. i 2007. Kristijanovo zdravstveno stanje pogoršalo se zbog bolova u donjem dijelu leđa, vratu i ramenima. Stanje se postupno pogoršavalo i godinama uzrokovalo konstantne probleme prilikom svakog sjedenja, dizanja težih predmeta i obavljanja dnevnih aktivnosti. Bolovi su se postupno pojačavali dok konačno nisu kulminirali u prosincu 2007. Tada je bilo nemoguće bilo što raditi osim ležati na tvrdom podu. Stajanje ili sjedenje duže od pet minuta uzrokovalo bi nesnosne bolove u sredini leđa. Vrat i ramena također su stezali jače i uzrokovali dodatne bolove. To je trajalo punih deset dana, bez ikakva poboljšanja. Kristijan se odlučuje na snimanje magnetskom rezonancom i konačno, operaciju kralješnice. No pored bolova i otežanog života, najviše se koncentrirao na pronalaženje rješenja putem meditacije i molitvi, koje su u tim trenucima bile intenzivnije nego inače. To mu je pomoglo da svojim stanjem svijesti prizove odgovore na svoja pitanja.

Deseti dan polu paraliziranog stanja došlo je konačno do iznenadne promjene koja je uzrokovala da se smjer njegova života promijeni na bolje… daleko bolje!

Ono što se dogodilo zapravo je vrlo jednostavan splet okolnosti. Kristijanov prijatelj, Josh, nazvao ga je da vidi kako se osjeća. Kako stanje nije bilo nimalo bolje, Josh mu predloži da pročita knjigu dr. Johna E. Sarna, u kojoj se opisuje kako je moguće izliječiti bolove u leđima jednostavnim promjenama u emotivnom stanju osobe. Kako tada nije imao drugog izbora, a operacija mu je bila pred vratima, Kristijan smogne dovoljno snage da unatoč jakim bolovima stane pred računalo i na internetu pronađe kratak transkript jedne radioemisije u kojoj dr. Sarno objašnjava princip funkcioniranja naše podsvijesti; princip stvaranja emotivnih navika zbog traumatične prošlosti i način kako pronaći ono emotivno stanje kojeg se najviše bojimo, koje nam je najstrašnije, i te emocije osvijestiti, odnosno, postati svjestan što su one i koliko su intenzivne (koliko nas čine jadnima).

Dr. Sarno je naveo kako nije potrebno riješiti nikakav problem, jer problem ne postoji. Postoji samo naše problematično viđenje stvari oko nas, dakle, naša iskrivljena percepcija o tome što je istina a što nije, što je stvarnost a što iluzija. Kristijanu je bilo potrebno nešto manje od pola sata da pročita taj kratki tekst. Dok je čitao, svim snagama vlastite volje ušao je u podsvijest i pronašao emociju koja je bila uzrok svih loših stvari u njegovom životu. To emotivno stanje on je prepoznao kao strah od zarobljenosti, strah od klopke, od bespomoćne situacije u kojoj je ovisan o nečemu o čemu ne želi biti ovisan. Osjećaj bezizlaznosti i bespomoćnosti vremenom je kulminirao u potisnuti bijes (kao podsvjesna zaštita), a što se onda odrazilo na samu kralješnicu, osnovnu podršku našeg tijela.

I dok je razmišljao o tome, suočavajući se s tim strahovima, priznajući sebi koliko ga to smeta, bolovi u leđima nestali su, kao rukom odnešeni………

Sljedećih je sat vremena Kristijan žurno prekopao svoju podsvijest, vadeći sve što je mogao naći, a što je do tada bilo prestrašno da se osjeti. Oni jaki bolovi koji su ga prikovali za pod punih deset dana, potpuno su nestali u roku od 2 minute, možda i manje. Bolovi od prije, koji su trajali devet godina, nestali su u idućih nekoliko minuta. Sve što je ostalo bili su, sada već smanjeni, bolovi (zatezanje) u ramenima i vratu. Na tome je Kristijan radio sljedećih nekoliko mjeseci, kada su i oni potpuno nestali.

Od tog trenutka, zdravlje mu je potpuno uravnoteženo tako da nema ni prehladu ni gripu, a bolovima u tijelu više nema ni traga ni glasa. Bilo je to jedno nadrealno iskustvo koje je Kristijanu otvorilo vrata potpuno nove percepcije, stanja svijesti bez straha, iako, kako kaže, ne u potpunosti bez svakog straha, jer je to posao za čitav život. Ali u svakom slučaju, nivo tjeskobe, sumnje i neodlučnosti neopisivo je manji u svim domenama njegova života. Zdravlje je također prolazna karaktera i nerelano je očekivati zadržati ga čitav život. Ali imati barem neko znanje i kontrolu nad svojom podsviješću itekako olakšava naš um od konstantne tjeskobe i neizvjesnosti i daruje nam lakoću življenja koju je do tada bilo nemoguće i zamisliti.

To je otvorilo vrata novim idejama i novim ostvarenjima, koja su se, zahvaljujući otvorenome umu i hrabrosti odvijala jedno za drugim, ostvarujući tako sve planove koji su se razvijali u njegovom umu. Prvi plan bio je dobro proučiti ovu metodu i naći sve tehnike koje su u skladu sa samoozdravljenjem. Tu se uklopilo nekoliko alternativnih metoda kao što su EFT (Emotional Freedom Techique), NLP (Neuro-linguistic programming) i razni oblici autohipnoze, koje su sve pomagale da se što bolje i lakše uđe u vješto skrivenu podsvijest, gdje se i nalaze korijenski uzroci svih naših problema.

Ta su nova saznanja uvjerila Kristijana da se treba vratiti u Hrvatsku i proširiti ovo znanje svima koji žele svoje zdravlje preuzeti u svoje ruke.

Snažna sklonost neovisnosti proširila se i u druge sfere života, tako da Kristijan trenutno okuplja osobe zainteresirane za zajednički život na farmama, gdje bi se ovaj nauk prakticirao puno lakše, jer u prirodi već postoje savršeni uvjeti za zdrav život, koji uz primjenu tehnike samoozdravljenja može prerasti u nešto puno više, život ispunjen potpunom srećom i mirom, okružen podrškom i sigurnošću.

Kristijan trenutno radi na svojoj trećoj knjizi o samoozdravljenju (ukupno petoj knjizi) u kojoj će se potpuno definirati i zaokružiti svakodnevni život osobe koja ozbiljno traga za Bogom, zdravljem i općenito srećom. Knjiga Samoozdravljenje III biti će pisana na farmi pokraj Virovitice radi autentičnosti energije. Očekuje se do 2022.
U međuvremenu, Kristijan će nastaviti održavati seminare i radionice širem Hrvatske i susjednih država.