Kako naš fokus utječe na druge ljude?

Pitanje:
Zanima me kako naš fokus utječe na druge ljude? U knjizi je opisano da možemo kreirati iskljucivo svoju stvarnost dugotrajnim fokusom i da nitko ne može utjecati na našu.
Dali je onda moguće privući neku drugu osobu u svoj život koja nema veze s nama, na taj način kao da kreiramo i stvarnost te osobe, ili?
Isto tako dali npr. zabrinuta i posesivna majka može imati negativan fokus na dijete, konstantan strah da će mu se nešto dogoditi itd,  može li to utjecati na sudbinu djeteta?
Hitlera često spominješ, njegov fokus je očito jako utjecao na druge.. Možeš li mi objasniti kako to funkcionira prema Vedama?
Odgovor:
Drugi ljudi su također dio naše realnosti. Privlačenje ne izvršavamo mi već Bog. On je taj koji povlači konce, ali u skladu s našim fokusom. I nećeš privući osobu koja nije u sličnom fokusu, odnosno, ne može te privući osoba koja je skroz različita. Bog nas jednostavno spoji jer smo kompatibilni za neku svrhu.
Posesivna i zabrinuta majka utječe na dijete svojim ponašanjem i energijom kojom zrači.
Ali sve utječe na nas. Posebno ako ne znamo da sve utječe na nas.
Mi moramo postati svjesni utjecaja i kontrolirati unos informacija tako da utjecaj postane povoljan a ne nepovoljan.
I to je naša odgovornost, a ne odgovornost drugih.
Nije Hitlerov fokus utjecao na druge, već njegove riječi i djela.
Hitlerov fokus je utjecao na njega osobno i nikog drugog.
Nastavak pitanja:
Ne znam da li sam dobro shvatio, pošto je u knjizi opisano da možemo svojim dugotrajnim fokusom kreirati materiju oko sebe..
Mogu shvatiti to da Bog daje “pečat” svakom zbivanju, i da sve ima svoju svrhu po Njegovom savršenom i dobronamjernom planu, inače bi stvarno bilo pakleno živjeti u ovom svijetu.
Ali opet mi onda to usmjeravanje želje i kreiranja realnosti zvuči jako uvjetovano, kao da onda ipak ne možemo na taj način i stvoriti svoju materijalnu realnost..
Isto kao i s pokušajem privlačenja neke osobe ili želje da se utječe na neku osobu, kao da se onda događa konflikt izmedu onog tko se fokusira,
i fokusa osobe na koju se ta druga fokusirala.. 
Odgovor:
Za ostvarenje neke materijalne želje potrebno je: uvjerenje, misao (plan), želja i konačno djelovanje.
Nakon toga idu reakcije na to djelovanje, koje je moglo biti po-božno ili bez-božno, i u skladu s tim dolaze i odgovarajuće reakcije.
Znači, potrebna je želja i meditacija (fokus), ali također karma mora dozvoliti, odnosno, mora se poklopiti.
Željeti nešto bez ostvarenja spada pod lošu karmu. Za osobu pod utjecajem lažnog ega, sve je pod utjecajem zakona karme i takva osoba zapravo ne upotrebljava osobnu, a kamoli ne slobodnu volju.
Nastavak pitanja:
Da li onda možemo svojim dugotrajnim fokusom utjecati samo na svoje unutranje emotivno stanje, bez obzira na okolnosti ili?
Vjerovatno sam sada jako zapetljao, ali nadam se da shvacas sto ti želim reci i moju dilemu oko toga.. 🙂
Za vegetarijanstvo sam pitao više opcenito, ako bi se iz prehrane izbacilo meso, ribe i jaja, da li je dovoljna samo prehrana iz gune vrline
(pretpostavljam u nekim kombinacijama, ne uvijek ista hrana), a da se tijelo ne razboli jer cesto u predavanjima navodiš da je prehrana više sporedna, i služi da se što manje pažnje usmjerava na tijelo.
Pretpostavljam da se covjek samo nalazi u prirodi, i hrani isključivo plodovima iz nje, da bi prezivio bez razboljevanja..
Odgovor:
Bez obzira kako živio, bolesti dolaze po zakonu karme ili po Božjoj Volji.
Nema garancije kako i koliko.
Nastavak pitanja:
O duhovnom vodstvu jako malo znam, uhvatio sam iz tvojih predavanja to da postoje više vrsta duhovnog vodstva,
da možeš uciti od bilo kojeg zivog bica (jedno), da postoji mentor koga možeš ili ne moraš slijediti (drugo), i da postoje gurui koje bi se trebalo
slijediti nakon što se odaberu. Tu si nisam uspio predočiti kako to izgleda, kakvi su to odnosi (obveze i sl.), npr mentor-učenik ili guru-učenik i kako to uopce funkcionira. Da li je uopce postavljanje osobnih pitanja tebi, ili osobne terapije koje radiš neka vrsta mentorstva?
Odgovor:
Da, mentorstvo je početak. Tu se vježbaš slijediti ozbiljnije svaki dan, dok ne dođeš do nivoa spremnosti i uvjerenja za čitav život. Onda ti ja više ne trebam u tom smislu. Ideš dalje duhovnom učitelju.

Leave a Reply