Bok Kristijane!

Imam nekoliko pitanja.
Sve više prakticiram tvoje savjete i sve češće ih se uspijem sjetiti u kriznim situacijama,napredak se vidi,i za mene je stvarno veliki.
Čim više slušam tvoja predavanja,a to obično bude satima i satima preko dana,sve više mi postaje čišća slika svega,a ujedno i sve više svaćam kako nemam pojma i koliko toga ima za naučit i otkrit. I vesele me ti trenuci spoznaje kad shvatim koliko je toga još, da nisam još ni počeo, i u tim trenucima molim Boga neka samo lupa po meni, da čim prije riješim sve šta treba. I to je u tim trenucima. Ali kad se svijest suzi i koncentracija padne,onda baš i nevidim sve tako lijepo. Nemogu vidjeti pozitivu u tome.Sve što ostaje tad je vjera,ali ni to onda nije tako jako,štoviše,slaba je.
Radim sa drvom,sam najčešće u radioni pa stavim slušalice i slušam. E sad,kao da postanem hipnotiziran, ne baš tako 🙂 , ali stalno mi je to sve u glavi, nije da mi se da baš razmišljat o poslu više,samo bi slušo i čito i pričo o tome. Svakakve emocije i svašta prolazi kroz mene,ali sam nekako sve uspješniji u kontroli istih,nije da me to više toliko dira. Što me dira je ta neka tupost u glavi, kao da, neznam, baš nekakva tupost, kao da se zatvorim sam u sebe i nisam prepušten okolini i teško se prepustim,stalno se vraćam unutra u to stanje.A nije da to želim.

E sad pitanje, jel moguće da pretjerujem malo sa tim svim?

Da bi možda trebao to nekako više izbalansirati, smanjiti dozu svega, ili je to samo početak,navikavanje,promjena?

Odgovor:
Nije moguće pretjerati sa radom na sebi. Nije moguće biti previše sretan!
Ono što se sada događa je da te podsvijest nagovara da ili usporiš ili odustaneš.
Kemijski spojevi koji te zbunjuju savršeno su smiksani za tvoje stanje svijesti, jer podsvijest točno zna gdje je naša granica. Ako smo je spremni prijeći, ulazimo u sferu podsvijesti. Tek tada dolazi prava oluja zbunjujućih i nemirnih misli i emocija. Treba im dozvoliti da iziđu i da ih osjetimo do kraja, bez otpora ili negodovanja. Nastavi sa intenzitetom! Svaki ozbiljni duhovni proces prirodno podrazumijeva teške periode za dušu koja se budi. Na nama je koliko nam se još spava. Buđenje je uvijek okrutno prema našim snovima. To je priroda materijalne realnosti!

Do prije koji mjesec,svaki dan sam bio manje više intoksiciran svim i svačim, sad već ima 3 mjeseca da sam čist, čak i osjećam neku odbojnost prema tome, možda pomiješanu sa dozom straha.

E sad neznam jel bi se trebao suočit na neki način s time ili pustit tako pa će samo sjest na svoje mjesto?

Odgovor:
Za buđenje intoksikacija nije plodno tlo. Uzmi to u obzir i sam zaključi što je logično.
Ako te um odvede prema nelogičnom, onda prihvati i posljedice koje idu s tim. Pa ako su posljedice prihvatljive, intoksiciraj se. Ako nisu, jednostavno nemoj. To je aktivnost koja je višak i nije nam biološki potrebna. Intoksiciraj se znanjem!… 🙂

I možda još jedno pitanje za ovaj put, kad recimo vidim ili čujem neku strašnu scenu, primjer od jučer, operacija,tj rezanje tijela i osjetim nelagodu u sebi, jel oke sebe zamišljati u toj situaciji da to nadiđem, pomirem se s takvom situacijom, ili bolje ne razmišljati toliko detaljno o tome da ne privučem isto u život?

Odgovor:
Ne ovisi u potpunosti o nama što će nam doći u život! Postoji i karma iz prethodnih života. Mi smo u stvarnosti potpuno bespomoćni pred pitanjem stradavanja i smrti. Stoga, to nije nešto što želimo privući ili odbiti. To prihvatimo kao činjenicu da sutra može i ne mora biti kiša. Ne ovisi o nama!

Međutim, strahovati od mogućih budućih patnji i stradavanja samo je pokazatelj da nismo fokusirani na sadašnjost. Jedan od trikova je razmišljati o toj zamišljenoj budućnosti kao da se sada zbiva i pokušati se hipnotizirati u takvo stanje (patnja, bol i sl.). Prihvatimo to stanje kao svoje, neizbježno i stoga Bogom dano, i otpustimo otpor prema tome, jednostavno zato jer je besplodan, nema koristi. Kada otpustimo otpor prema tom zamišljenom stanju, znači da smo se vratili u sadašnjost, i onda smo u redu. Dok imamo otpor prema zamišljenim fantazijama horora i užasa, znači da smo odvojeni od sadašnjosti, a to je samo još jedan od trikova podsvijesti (ega) da nas odvrati od duhovnog buđenja. Mi odabiremo da li ćemo nasjesti na podsvjesne trikove iluzija i obmana! 🙂